Vojnić 1604. godine: 31 baština, stari rodovi i tragovi vinogradarstva
Pedeset i četiri godine nakon osmanskog popisa iz 1550., Vojnić se ponovno pojavljuje u povijesnim izvorima. I dalje se vodi pod imenom Dobro Polje, ali zapis iz 1604. godine pokazuje da se selo u međuvremenu razvilo i da je njegova zemljišna organizacija postala složenija.
Za razliku od popisa iz 1550., koji govori o 23 kuće, defter iz 1604. bilježi 31 baštinu. To je važan podatak jer pokazuje rast i daljnje oblikovanje seoske zajednice.
Dobro Polje pripada Sinju i Cetini
U defteru iz 1604. selo se navodi kao:
„Selo Dobro Polje, pripada Sinju i Cetini.“
Već iz same formulacije vidi se da je selo čvrsto uključeno u administrativni prostor tadašnje Cetinske krajine.
No puno je zanimljivije ono što slijedi.
Knez Vuk, sin Mihovila
Prva evidentirana baština pripadala je knezu Vuku, sinu Mihovila.
Marko Rimac smatra posve vjerojatnim da je taj Mihovil upravo knez Mihovil, sin Radoja Vojihnića, koji se pojavljuje u popisu iz 1550. godine.
Ako je to tumačenje točno, možemo pratiti najmanje dvije generacije vodeće obitelji sela:
Mihovil Vojihnić – 1550.
↓
Vuk, sin Mihovila – 1604.
To je jedan od najsnažnijih tragova kontinuiteta u ranoj povijesti Vojnića.
Trideset i jedna baština
Godine 1604. u Dobrom Polju su evidentirane 31 baština.
Njihova porezna opterećenja nisu bila jednaka:
28 baština plaćalo je po 200 akči,
2 baštine po 100 akči,
a 1 baština 80 akči.
Rimac kasnije predlaže da bi se tih 28 jedinica moglo tumačiti kao 28 cjelovitih baština, dok bi preostale dvije ili tri predstavljale djelomično podijeljene ili drukčije organizirane posjede.
To je posebno važno za razumijevanje mletačkog katastra iz 1705. godine, jer će se gotovo ista osnovna struktura ponovno pojaviti stoljeće poslije.
Što je bila baština?
Baština u ovom kontekstu nije samo jedan komad zemlje.
Radilo se o zemljišnoj i gospodarskoj jedinici vezanoj uz kućanstvo ili obiteljsku skupinu. Mogla je uključivati više oranica, podvornicu uz kuću, pašnjake i druga prava korištenja.
Upravo zato broj od 31 baštine govori više od običnog broja njiva. On odražava način na koji je selo bilo organizirano gospodarski i društveno.
Imena koja se ponavljaju
Rimac posebno upozorava da se u popisu iz 1604. pojavljuju imena koja su bila zabilježena i 1550. godine.
Među njima se vide:
Marko, sin Ivka
Radoje, sin Radmana
Milosav, sin Ivaniša
Miloš, sin Dragića
Stipan, sin Martina
Takva podudaranja upućuju na kontinuitet pojedinih obitelji ili barem obiteljskih linija kroz više desetljeća.
Ne treba ih automatski pretvarati u današnja prezimena, ali jasno pokazuju da Dobro Polje nije bilo selo koje je između 1550. i 1604. potpuno promijenilo stanovništvo.
Popis baština otkriva složen sustav
U izvoru se pojavljuju brojne baštine, primjerice:
- baština kneza Vuka, sina Mihovila
- baština Marka, sina Ivka
- baština Radoja, sina Radmana
- baština Nikole, sina Radoja
- baština Bartola, sina Tome
- baština Ivana, sina Pavla
- baština Nikole, sina Martina
- baština Miloša, sina Dragića
- baština Stipana, sina Martina
- baština Vukmana, sina Ivana
- baština Milošava, sina Ivaniša
- baština Petra, sina Pavka
- baština Jurja, sina Marka
- baština Grgura, sina Radovca.
Popis pokazuje da su neke baštine držali izravno njihovi imenovani nositelji, dok su neke obrađivali drugi ljudi.
To upućuje na složenije odnose korištenja zemlje, nasljeđivanja i obiteljskog prijenosa.
U Vojniću se već tada spominje vinograd
Jedan od najzanimljivijih detalja iz 1604. godine jest podatak da se u Dobrom Polju spominje vinograd.
Prema Rimcu, obrađivali su ga Martin, Bartol, Jurica, Nikola i Luka, koji su živjeli na području Hercegovačkog sandžaka.
To znači da već početkom 17. stoljeća imamo izravan dokaz vinogradarstva na području Vojnića.
U kasnijim izvorima poljoprivreda će biti snažno vezana uz žitarice, ali ovaj podatak pokazuje da gospodarska slika nije bila potpuno jednolična.
Krivača Baba
Uz Dobro Polje se ponovno pojavljuje i Krivača Baba, mezra u njegovoj blizini.
Ondje je 1604. evidentirano 10 vlaških kuća. Stanovnici su također plaćali filuriju od 150 akči, a u izvoru su navedena i njihova imena.
Takvi susjedni lokaliteti važni su jer pomažu rekonstruirati širu mrežu naselja oko starog Vojnića.
Od 23 kuće do 31 baštine
Usporedba 1550. i 1604. daje vrlo zanimljivu sliku.
1550. – 23 kuće
1604. – 31 baština
Ne možemo ta dva broja usporediti potpuno izravno jer ne označavaju istu administrativnu kategoriju. Kuća i baština nisu potpuno isto.
Ipak, očito je da se u razdoblju od pola stoljeća zemljišna struktura sela proširila i razgranala.
Zašto je 1604. toliko važna za 1705. godinu?
Najveća vrijednost popisa iz 1604. vidi se tek kada ga usporedimo s mletačkim katastrom iz 1705.
Rimac u završnoj analizi utvrđuje 29 baština, uz još jednu cijelu baštinu izdvojenu za uzdržavanje crkve sv. Jurja.
Sličnost s brojem zemljišnih jedinica iz 1604. nije slučajna.
Autor upravo zbog toga zaključuje da je zemljišna razdioba zabilježena u mletačkom razdoblju u velikoj mjeri naslijeđena iz starijeg osmanskog vremena.
Drugim riječima, promijenila se država, uprava i politički okvir, ali je osnovna unutarnja struktura vojnićke zemlje velikim dijelom preživjela.
Tragovi starog Vojnića u krajoliku
Rimčev rad pokazuje da zemljišne jedinice nisu bile nasumično razbacane.
Baštine su bile organizirane tako da pojedini posjednik nije imao samo jednu veliku parcelu, nego više dijelova zemlje različite kvalitete.
Takav sustav trebao je omogućiti što pravedniju raspodjelu boljih i slabijih zemljišta među kućanstvima.
Kasnije će se u katastru 1705. vidjeti pravilna struktura u kojoj su mnoge baštine sastavljene od 13 parcela.
To znači da se korijeni vrlo precizne organizacije polja mogu tražiti još u vremenu prije mletačkog osvajanja.
Vojnić prije velikih ratova
Godina 1604. posebno je važna i zato što predstavlja posljednju veliku snimku sela prije preokreta koji će uslijediti krajem 17. stoljeća.
Nakon toga dolaze ratovi, prelazak stanovništva na mletačku stranu, privremena raseljavanja prema Skradinu i Ravnim kotarima te povratak dijela obitelji u Cetinsku krajinu.
Unatoč tome, kada se početkom 18. stoljeća ponovno uređuje zemljište, tragovi starog sustava još su prepoznatljivi.
To govori o snažnom kontinuitetu vojnićke zajednice i njezina odnosa prema zemlji.
Što nam 1604. govori o tadašnjem Vojniću?
Kada spojimo sve podatke, Dobro Polje 1604. godine izgleda kao dobro organizirano selo s razvijenim zemljišnim odnosima.
Ima:
31 baštinu,
vodeću obitelj povezanu s knezom Mihovilom iz 1550.,
više imena koja se ponavljaju iz starijeg popisa,
vinograd,
susjedna naselja i mezre,
te vrlo jasnu gospodarsku strukturu.
To nije slika malog privremenog naselja.
To je slika zajednice koja već ima iza sebe desetljeća, a vjerojatno i stoljeća razvoja.
Od osmanskog Dobrog Polja prema mletačkom Vojniću
Popis iz 1604. jedan je od ključnih mostova između dvaju razdoblja povijesti sela.
S jedne strane stoji osmansko Dobro Polje iz 1550. i 1604.
S druge strane nalazi se Vojnić 1705. godine, detaljno izmjeren i podijeljen u mletačkom katastru.
Bez popisa iz 1604. bilo bi mnogo teže dokazati da zemljišna struktura iz 1705. nije nastala iz ničega nakon mletačkog osvajanja.
Upravo kontinuitet broja baština, imena i zemljišnih odnosa pokazuje da je veliki dio sela preživio političke preokrete kraja 17. stoljeća.
I zato je 1604. godina jedan od ključnih datuma za razumijevanje starog Vojnića.
