Mletački katastar Vojnića iz 1705. godine nije samo karta stare zemljišne podjele. Njegova možda najveća vrijednost za današnje Vojnićane jest to što iza parcela, baština i podvornica možemo pronaći konkretne ljude i obitelji koje su početkom 18. stoljeća živjele u selu.

Povjesničar Marko Rimac analizom katastra rekonstruirao je vlasništvo nad zemljom, veličinu pojedinih baština, položaj podvornica i broj stoke pojedinih gospodarstava. Upravo zahvaljujući tome danas možemo napraviti nešto što je za lokalnu povijest posebno vrijedno – sastaviti svojevrsni poimenični presjek Vojnića prije više od 320 godina.

Katastar je tim važniji što je nastao samo nekoliko desetljeća nakon velikih ratova, migracija i promjene vlasti u Cetinskoj krajini. Rimčeva analiza pokazala je visok stupanj kontinuiteta naseljenosti i očuvanosti starijeg načina zemljišne razdiobe iz osmanskog razdoblja.

Vojnić nakon velikih ratova i seoba

Vojnić početkom 18. stoljeća nije bio selo sastavljeno od stanovništva jednakog podrijetla.

U njemu su se susretale starije obitelji koje su bile vezane uz Vojnić još prije mletačkog osvajanja i skupine koje su pristigle tijekom velikih migracija krajem 17. stoljeća.

U Rimčevoj analizi stanovništvo i zemljišta pojavljuju se povezani s dvjema skupinama – barjakom Jurčevića i barjakom Šipića.

Ta podjela važna je za razumijevanje katastra jer nam pokazuje da iza popisa zemljišta stoji i povijest doseljavanja, povratka i ponovne podjele zemlje.

I današnja povijest župe bilježi da je nakon oslobođenja od Osmanlija 1686. u Vojniću ostalo nešto starosjedilačkog stanovništva, dok je mjesto znatno povećano doseljenicima.

Jurčevići

Jurčevići zauzimaju posebno mjesto u Rimčevoj rekonstrukciji.

Njihovo ime nije važno samo zato što se pojavljuje među vlasnicima zemlje. Uz njih je vezana jedna od skupina prema kojima Rimac analizira cjelokupnu zemljišnu organizaciju – Jurčevićev barjak.

Katastarski raspored njihovih podvornica autor koristi čak i za rekonstrukciju razvoja naselja.

Rimac zaključuje da su prethodnici Jurčevića vjerojatno najprije stanovali na sjeveroistočnom dijelu sela, a nakon širenja Vojnića prema zapadu izgradili su nove kuće i uz njih oblikovali nove podvornice.

Tako preko zemljišta možemo pratiti čak i pomicanje jednog roda unutar sela.

Nakići

Među imenima iz katastra pojavljuju se Nakići.

Posebno su zanimljivi zbog kontinuiteta starijeg stanovništva. I službena povijest današnje župe sv. Jurja Vojnić–Gardun Nakiće izričito navodi među starosjediocima zatečenima nakon oslobođenja od Osmanlija.

U Rimčevoj gospodarskoj rekonstrukciji dvojica Nakića zajednički su držala približno jednu cijelu baštinu.

Njihova podvornica imala je približno devet kampa, a zajedno su raspolagali s tri vola.

To je izvrstan primjer koliko nam katastar može reći o jednoj obitelji: ne samo da je postojala nego možemo približno rekonstruirati veličinu njezina gospodarstva i radnu stoku.

Projići

Projići se također pojavljuju među vlasnicima zemljišta.

Posebno se izdvaja Stipan Projić.

Prema Rimčevoj rekonstrukciji imao je cijelu baštinu, približno deset kampa podvornice i četiri vola.

U istom se sklopu pojavljuje i Mate Projić, koji je zajedno s Franom Anićem i Mijom Bajićem držao zemljište koje je odgovaralo jednoj baštini.

Već na primjeru Projića vidimo da katastar ne bilježi samo prezime nego nam omogućuje razlikovati pojedine članove iste obitelji.

Anići

Među stanovnicima 1705. pojavljuje se Frane Anić.

On je zajedno s Matom Projićem i Mijom Bajićem sudjelovao u posjedovanju jedne baštine. Ta su tri posjednika zajedno imala približno sedam kampa podvornice i pet volova.

To je dobar primjer kako jedna stara baština više nije nužno pripadala samo jednom čovjeku ili jednoj kući.

Nasljeđivanjem i drugim promjenama zemlja se dijelila među više vlasnika.

Bajići

Uz Anića i Projića nalazimo Miju Bajića.

Rimac Bajiće koristi i prilikom analize položaja podvornica i širenja sela.

Kod pojedinih Bajića može se rekonstruirati podvornica od približno četiri kampa, odnosno površina koja odgovara polovici standardne podvornice od približno osam kampa.

Čuldinovići

U drugoj većoj skupini vlasnika pojavljuju se Čuldinovići.

Rimac ih povezuje s Bašićem, Valićem, Lišnjićem, Ledenkovićem i Sabljićem.

Ta skupina od osam posjednika zajedno je držala četiri baštine, približno 37 kampa podvornice i čak 18 volova.

Takva količina stoke predstavljala je znatnu gospodarsku snagu jer je šest volova činilo punu zapregu za plug.

Bašići

U istoj skupini pojavljuje se Bašić.

Rimčeva analiza ne daje za svakog vlasnika jednaku količinu pojedinačnih podataka, pa ondje gdje nije moguće sigurno razdvojiti njegovu zemlju od zajedničkog gospodarstva skupine ne treba izmišljati precizne površine.

Ipak, samo pojavljivanje prezimena u katastarskoj analizi potvrđuje njegovu prisutnost među tadašnjim vlasnicima.

Valići

Uz njih se pojavljuju i Valići.

I oni pripadaju skupini koja je zajedno raspolagala s četiri baštine i 18 volova.

Takve skupine posebno su zanimljive jer Rimac smatra da zemljišna povezanost nije bila slučajna – vlasnici su međusobno mogli biti povezani i potrebom zajedničkog oranja.

Lišnjići

Lišnjići su jedan od rodova kod kojih Rimac može dosta precizno rekonstruirati zemljište.

Lišnjić i Ovalić zajedno su držali jednu cijelu baštinu, približno devet kampa podvornice i četiri vola.

Njihova se podvornica pojavljuje i među kompleksima od približno osam do devet kampa koje autor prepoznaje kao karakterističnu veličinu vojnićke podvornice.

Ovalići

Uz Lišnjiće su, dakle, evidentirani i Ovalići.

Njihov primjer posebno dobro pokazuje da katastarsku baštinu ne treba automatski poistovjetiti s jednom današnjom obiteljskom parcelom.

Jedna stara baština mogla je već 1705. biti podijeljena između više vlasnika.

Ledenkovići

U istoj zemljišnoj skupini Rimac navodi Ledenkoviće.

O njima u analiziranom dijelu rada nema dovoljno pojedinačnih podataka da bismo im bez nagađanja pripisivali određeni broj kampa ili volova, ali njihova prisutnost među vlasnicima 1705. jasno je zabilježena.

Sabljići

Među njima se pojavljuju i Sabljići.

Ovo je posebno zanimljivo prezime jer službena povijest župe navodi da su Sabljići vjerojatno doselili iz Rakitna.

Rimčev katastar tako nam pokazuje da su početkom 18. stoljeća već bili uključeni u zemljišnu strukturu Vojnića.

Majići

Sljedeću skupinu čine vlasnici povezani s prezimenima Jurčević, Majić, Mamić i Šiljić.

Zajedno su držali četiri baštine i imali između približno 38 i 46 kampa podvornice te 17 volova.

Majić je imao pet volova, što ga je činilo jednim od vlasnika s većom količinom radne stoke u toj skupini.

Mamići

Nasuprot tome, kod Mamića nalazimo potpuno drukčiju situaciju.

Rimac navodi da Mamić nije imao nijednog vola.

Ipak, Mamići su imali zemlju. Autor među rekonstruiranim podvornicama spominje Iliju Mamića, čija je podvornica imala približno četiri kampa.

To pokazuje koliko su se gospodarstva razlikovala.

Posjedovanje zemlje nije automatski značilo i posjedovanje dovoljno radne stoke za njezinu samostalnu obradu.

Šiljići

Šiljić je, poput Majića, imao pet volova.

To je gotovo puna zaprega, ali za šestovolovski plug nedostajala mu je još jedna životinja.

Upravo takvi primjeri pomažu razumjeti zašto je međusobna suradnja gospodarstava bila toliko važna.

Varivodići

Među najbolje dokumentiranim vlasnicima pojavljuje se Mijo Varivodić.

Njegova podvornica imala je nešto više od osam kampa, što vrlo dobro odgovara Rimčevoj rekonstrukciji standardne vojnićke podvornice.

Varivodić je ukupno imao približno 30 kampa zemlje i pet volova.

To ga svrstava među gospodarski dobro opremljene vlasnike.

Strizirepi

Uz Varivodiće pojavljuje se prezime Strizirep.

Rimac navodi vrlo zanimljiv podatak: Strizirep nije imao volova.

Istodobno je imao zemljište odnosno podvornicu.

Ponovno vidimo zašto su vlasnici morali biti povezani s drugim gospodarstvima koja su raspolagala radnom stokom.

Grubišići

Grubišić se ističe na potpuno suprotan način.

Imao je čak šest volova – dakle upravo onoliko koliko je prema Rimčevoj rekonstrukciji bilo potrebno za jednu potpunu zapregu.

Uz to je imao približno 9,5 kampa podvornice.

U gospodarskom smislu riječ je o jednom od zanimljivijih pojedinačnih gospodarstava zabilježenih u analizi.

Vudrazi

Među imenima iz 1705. godine pojavljuje se i Vudrag.

Rimac za njega navodi konkretne podatke:

pet volova i približno šest kampa podvornice.

To je vrlo vrijedan trag jer prezime nije zabilježeno samo kao ime vlasnika nego uz njega možemo povezati i dio njegove gospodarske snage.

Pet volova značilo je da je gospodarstvo bilo samo jednu životinju udaljeno od pune šestovolovske zaprege.

Maleševići

U istoj skupini pojavljuje se Malešević, odnosno u Rimčevoj analizi i oblik Maleš.

Imao je jednog vola i približno četiri kampa podvornice.

Župarići

Uz njega nalazimo i Župarića.

I on je imao približno četiri kampa podvornice i jednog vola.

Kneževići, Bjališići i Bilonjići

U rekonstrukciji podvornica pojavljuju se još tri važna prezimena:

Knežević, Bjališić i Bilonjić.

Rimac njihove zemljišne komplekse ubraja među one kod kojih se može rekonstruirati karakteristična površina podvornice od približno osam do devet kampa.

To ih jasno smješta među nositelje zemljišta u tadašnjem Vojniću.

Borovac i Terzići

U analizi skupine Jurčevića, Majića, Mamića i Šiljića pojavljuju se i Borovac te Terzići.

Razlog je vrlo zanimljiv.

Skupina je imala 17 volova, dakle jedan manje od tri pune zaprege. Rimac smatra da su nedostajući vol mogli osigurati upravo zajedno s Borovcem ili Terzićima.

Tako njihova imena u dokumentu možda čuvaju i trag konkretne svakodnevne suradnje među susjedima.

Prezimena koja Rimčeva analiza povezuje s Vojnićem 1705.

Kada okupimo imena koja se pojavljuju u dijelovima katastarske analize koje možemo pouzdano potvrditi, dobivamo najmanje sljedeći niz:

Jurčević, Nakić, Projić, Anić, Bajić, Čuldinović, Bašić, Valić, Lišnjić, Ovalić, Ledenković, Sabljić, Majić, Mamić, Šiljić, Varivodić, Strizirep, Vudrag, Grubišić, Malešević/Maleš, Župarić, Knežević, Bjališić, Bilonjić, Borovac i Terzić.

Popis ne treba predstavljati kao konačan popis svih stanovnika Vojnića 1705. godine. Rimčev rad nije sastavljen kao moderni popis stanovništva, a u različitim tablicama i dijelovima analize pojavljuju se različiti vlasnici.

Zato je povijesno preciznije reći da su to imena i prezimena koja možemo potvrditi u analiziranom katastarskom materijalu, a ne tvrditi da su to bili svi Vojnićani.

Iza prezimena ponovno se pojavljuju ljudi

Najveća vrijednost katastra upravo je u tome.

Kada kažemo „Vojnić 1705.“, lako je zamisliti samo staro selo, polja i nekoliko kuća.

Katastar nam omogućuje da toj slici dodamo ljude.

Možemo zamisliti Stipana Projića s njegovom baštinom i četiri vola, Miju Varivodića s pet volova, Iliju Mamića s njegovom podvornicom, Franu Anića i Miju Bajića kao suvlasnike stare baštine.

Znamo da je jedan Grubišić imao šest volova, Strizirep nijednog, a Vudrag pet.

To više nije anonimno selo.

To je zajednica konkretnih ljudi.

Prezime nije automatski dokaz izravnog pretka

Kod ovakvih podataka ipak treba biti oprezan.

Ako se neko prezime pojavljuje u Vojniću 1705. godine i isto prezime postoji danas, to je iznimno zanimljiv trag, ali samo po sebi nije dokaz da je današnja obitelj izravno potomstvo upravo te osobe.

Za dokazivanje takve veze potrebno je pratiti matične knjige, stanje duša, kasnije katastre, ženidbene veze i druge izvore generaciju po generaciju.

Ali katastar iz 1705. daje nam odličnu početnu točku.

Za pojedine vojnićke rodove ona se nalazi prije više od tri stoljeća.

Vojnić dobiva lica

Upravo zato katastar iz 1705. godine ima vrijednost daleko veću od običnog zemljišnika.

Iz njega možemo rekonstruirati tko je imao cijelu baštinu, tko samo njezin dio, gdje su bile podvornice, koliko je pojedino gospodarstvo imalo volova i s kojim je susjedima vjerojatno moralo surađivati.

Kada se tome pridruže podaci o migracijama, Jurčevićevu i Šipićevu barjaku te starijim osmanskim popisima, pred nama se počinje pojavljivati čitava zajednica.

To su Vojnićani s početka 18. stoljeća – ljudi čija su imena ostala zapisana u zemlji koju su obrađivali.

---

Izvor

Marko Rimac, Ima li u Hrvatskoj open fielda? Zemljišna razdioba u selu Vojnić 1705. godine, str. 333–388. Bibliografski prikaz potvrđuje da je upravo zemljišna razdioba Vojnića 1705. središnja tema rada.

Za podatke o današnjoj župi i predaji o starosjediocima i doseljenicima korišten je i povijesni pregled Splitsko-makarske nadbiskupije.