Kada čitamo stari katastar, nisu važna samo imena ljudi i veličine njihovih posjeda. Jednako su vrijedna imena prostora – nazivi polja, njiva, brda, dolaca, pašnjaka i drugih dijelova seoskog zemljišta.

Takvi nazivi, odnosno toponimi, često nadžive ljude koji su ih prvi koristili. Obitelji se sele, zemljište se dijeli, granice država mijenjaju, ali ime nekog polja ili brda može se među stanovnicima prenositi stoljećima.

Upravo zato rad Marka Rimca Ima li u Hrvatskoj open fielda? Zemljišna razdioba u selu Vojnić 1705. godine pruža još jedan vrijedan pogled na prošlost Vojnića. Analizirajući mletački katastar i zemljišnu razdiobu, autor navodi niz starih naziva koji nam pomažu rekonstruirati povijesni krajolik Vojnića početkom 18. stoljeća.

Katastar je zapravo karta staroga sela

Mletački katastar nije nastao kako bi budućim povjesničarima sačuvao vojnićku prošlost.

Njegova je svrha bila praktična: trebalo je evidentirati zemlju, njezinu veličinu, vlasnike i način korištenja.

Međutim, upravo zbog potrebe da se pojedine čestice međusobno razlikuju, u dokumentima su ostala sačuvana i imena pojedinih dijelova zemljišta.

Rimac pritom pokazuje da se vojnićki prostor može rekonstruirati kroz nekoliko velikih zemljišnih cjelina. U njegovoj analizi posebno se pojavljuju nazivi Podvornice, Poklonj, Trapošnik, Prisoje i Mamuše.

Ti nazivi nisu tek usputne bilješke. Oni predstavljaju dijelove prostora unutar kojega su Vojnićani živjeli i obrađivali zemlju prije više od tri stoljeća.

Podvornice – zemlja neposredno povezana s kućama

Od svih starih naziva posebno mjesto zauzimaju Podvornice.

Rimac upozorava da izraz treba razumjeti na dva načina.

S jedne strane, Podvornica odnosno Podvornice pojavljuje se kao konkretan zemljišni prostor ili toponim. S druge strane, riječ podvornica imala je i šire gospodarsko značenje – označavala je kvalitetnu njivu uz kuću ili u njezinoj blizini.

Ta razlika je važna.

Kada stari dokument govori o podvornici neke obitelji, ne mora uvijek govoriti samo o predjelu koji se zvao Podvornice. Može govoriti o posebnoj vrsti zemljišta koje je imalo važnu ulogu u gospodarstvu kuće.

Najvrjednije njive bile su blizu kuća

Podvornice su bile među najintenzivnije obrađivanim dijelovima zemljišta.

Za razliku od udaljenijih oranica, koje su se mogle povremeno ostavljati na ugaru, podvornice su se redovito gnojile i obrađivale svake godine. Na njima su se sijale kvalitetnije žitarice.

Razlog je bio vrlo jednostavan.

Stajski gnoj nastajao je ondje gdje je boravila stoka – uz kuću i gospodarske objekte. Bilo ga je mnogo lakše prenijeti na obližnju njivu nego na udaljene čestice.

Zato položaj podvornica može pomoći čak i u rekonstrukciji mjesta na kojima su nekada stajale kuće.

Podvornice otkrivaju gdje je nekada bilo naselje

Upravo je to Rimac učinio s pojedinim vojnićkim obiteljima.

Analizirajući položaj podvornica, zaključuje da su prethodnici Jurčevića vjerojatno u početku živjeli na sjeveroistočnom dijelu naselja. Kasnijim širenjem sela prema zapadu izgrađene su nove kuće, a uz njih su nastale nove podvornice.

Slične promjene autor prepoznaje kod Varivodića i Bajića.

To znači da jedan stari naziv poput Podvornica nije važan samo za povijest poljoprivrede.

On može pomoći odgovoriti na mnogo zanimljivije pitanje:

Gdje su zapravo živjeli Vojnićani prije 300 ili više godina?

Poklonj

Drugi važan naziv koji se pojavljuje u rekonstrukciji starog vojnićkog zemljišta jest Poklonj.

U Rimčevoj analizi Poklonj je dio sustava zemljišnih dionica na koje su bile raspoređene čestice pojedinih baština.

To je važno jer jedna vojnićka obitelj nije nužno dobivala svu zemlju na jednom mjestu. Njezine čestice mogle su se nalaziti u različitim dijelovima polja.

Upravo se tako nastojao postići pravedniji raspored zemlje različite kvalitete.

Naziv Poklonj zato treba promatrati kao dio mnogo veće slike – staroga vojnićkog polja podijeljenog na prepoznatljive cjeline.

Trapošnik

U istom sustavu pojavljuje se Trapošnik.

Za povijest sela posebno je vrijedno što ovakvi nazivi nisu izmišljeni u modernoj rekonstrukciji. Oni proizlaze iz zemljišne dokumentacije i Rimčeve analize katastarskog prostora.

Trapošnik je bio jedan od predjela preko kojih su se raspoređivale zemljišne čestice pojedinih baština.

Kao i kod drugih toponima, samo ime ne treba tumačiti proizvoljno. Bez dodatnog jezičnog ili povijesnog izvora ne možemo pouzdano tvrditi zašto je predio dobio upravo to ime.

Ali možemo potvrditi mnogo važniju stvar:

naziv je bio povezan sa zemljišnim prostorom starog Vojnića.

Prisoje

Među starim nazivima pojavljuje se i Prisoje.

Za razliku od nekih drugih naziva, riječ prisoje ima jasno poznatu topografsku uporabu u hrvatskom jeziku i dinarskom prostoru – označava stranu izloženu suncu, nasuprot osoju.

Ipak, kada govorimo konkretno o vojnićkom Prisoju, treba razlikovati opće značenje riječi od onoga što možemo dokazati katastrom.

Izvor nam omogućuje povezati naziv Prisoje s određenim dijelom staroga vojnićkog zemljišta, ali ne treba bez karte i dodatne analize određivati njegove današnje granice.

U sljedećem članku, posvećenom karti Vojnića 1705. godine, upravo ćemo položaje takvih predjela moći bolje objasniti.

Mamuše

Posebno zanimljiv stari naziv su Mamuše.

I ovaj se naziv pojavljuje među zemljišnim cjelinama koje Rimac koristi prilikom rekonstrukcije vojnićke zemljišne podjele.

Za razliku od Prisoja, značenje naziva Mamuše nije nešto što možemo jednostavno iščitati iz suvremenog jezika.

Zato bi bilo pogrešno izmišljati njegovo podrijetlo.

Za sada je važnije zabilježiti činjenicu da Mamuše pripadaju staroj toponimiji Vojnića koju nalazimo u analizi zemljišnog sustava početkom 18. stoljeća.

Ako se isti ili sličan naziv sačuvao u usmenoj predaji ili današnjem katastru, usporedba bi mogla pokazati iznimno dug kontinuitet naziva.

Zašto su zemljišta imala posebna imena?

U vremenu bez današnjih katastarskih brojeva stanovnici su morali imati jednostavan način da objasne o kojoj zemlji govore.

Nije bilo dovoljno reći:

„moja njiva“.

Trebalo je znati gdje se nalazi.

Zato su nastajali lokalni nazivi koje su poznavali stanovnici sela. Jedan naziv mogao je obuhvaćati velik broj čestica i više različitih vlasnika.

Takvi su nazivi služili kao svojevrsna mentalna karta sela.

Vojnićanin nije morao znati broj katastarske čestice. Znao je da ima zemlju na Podvornicama, Poklonju, Trapošniku, Prisoju ili Mamušama.

Jedna baština – zemlja na više mjesta

Ovdje dolazimo do ključnog razloga zbog kojega su toponimi važni za razumijevanje zemljišne podjele.

Baština nije bila jedna kompaktna njiva.

Rimac je utvrdio da su pravilne baštine, kao i većina nepravilnih, bile sastavljene od 13 parcela ili zemljišnih dijelova koji su se mogli podijeliti na 13 jedinica.

Te parcele bile su raspoređene po različitim dijelovima seoskog zemljišta.

To je značilo da jedan gospodar nije dobio samo najbolju zemlju, dok je drugi dobio kamenitu ili udaljenu.

Ideja sustava bila je raspodijeliti različite vrste zemljišta među baštinama.

Toponimi su zato dio starog sustava podjele

Kada na karti vidimo nazive Podvornice, Poklonj, Trapošnik, Prisoje i Mamuše, zapravo gledamo različite dijelove prostora kroz koje se protezao taj sustav.

Jedna baština mogla je imati:

dio kvalitetne zemlje blizu kuće,

drugu parcelu u jednom polju,

treću u drugom predjelu,

a ostale dijelove raspoređene po drugim zemljišnim cjelinama.

Zbog toga su se parcele jedne obitelji na karti mogle činiti razbacanima.

Ali u stvarnosti je iza njih postojao sustav.

Toponimi kao fosili starog krajolika

Stari zemljišni nazivi imaju jednu osobinu zbog koje su posebno vrijedni povjesničarima.

Mogu preživjeti mnogo dulje od vlasničkih granica.

Njiva se tijekom stoljeća može podijeliti na pet novih parcela. Vlasnik može umrijeti, njegovi nasljednici prodati zemlju, a zatim se može promijeniti i čitav katastarski sustav.

Ali lokalni stanovnici još dugo mogu govoriti:

„to je na Prisoju“.

U tom smislu toponimi su svojevrsni fosili krajolika.

Čuvaju trag starije organizacije prostora čak i kada više ne znamo zašto je određeni naziv nastao.

Možemo li pronaći iste nazive danas?

To je jedno od najzanimljivijih pitanja koje otvara Rimčev rad.

Za pouzdan odgovor trebalo bi usporediti najmanje tri izvora:

mletački katastar i Rimčevu rekonstrukciju iz 1705. → današnji katastar → nazive koje danas koriste stanovnici Vojnića.

Tek tada bismo mogli utvrditi koji su se nazivi održali više od 300 godina, koji su promijenili oblik, a koji su potpuno nestali.

To bi ujedno moglo otkriti koliko se današnja lokalna podjela prostora podudara sa starom.

Stara imena koja vrijedi sačuvati

Iz Rimčeve analize možemo izdvojiti barem ove važne nazive povezane sa zemljišnim prostorom staroga Vojnića:

Stari naziv	Što možemo pouzdano reći
Podvornice	prostor povezan s kućama i intenzivno obrađivanim njivama; izraz ima i šire gospodarsko značenje
Poklonj	jedna od zemljišnih cjelina starog vojnićkog prostora
Trapošnik	zemljišni predio unutar sustava razdiobe, brdo
Prisoje	stari naziv zemljišnog predjela; sam naziv uobičajeno označava sunčanu stranu terena
Mamuše	stari zemljišni naziv zabilježen u rekonstrukciji katastarskog prostora

Ovaj popis ne treba smatrati konačnim popisom svih mikrotoponima koji su 1705. postojali u Vojniću. Za to bi trebalo sustavno transkribirati samu katastarsku kartu i sve njezine oznake, a ne samo nazive koje Rimac koristi u tekstualnoj analizi.

Od imena zemlje do povijesti sela

Najzanimljivije kod starih toponima jest što povezuju prostor i ljude.

Podvornice nam mogu pokazati gdje su bile kuće.

Položaj starih čestica pokazuje kako se naselje širilo.

Raspored zemljišnih cjelina objašnjava zašto je jedna obitelj imala zemlju na više udaljenih mjesta.

A nazivi poput Poklonja, Trapošnika, Prisoja i Mamuša čuvaju jezik kojim su stanovnici opisivali svoj prostor.

Zbog toga katastar iz 1705. nije samo dokument o vlasništvu.

On čuva geografiju staroga Vojnića.

I ako neke od tih naziva Vojnićani koriste i danas, onda se u svakodnevnom govoru možda još uvijek izgovaraju imena prostora kojima su se služili stanovnici sela prije više od tri stoljeća.