Jeste li znali da je početkom 18. stoljeća crkva sv. Jurja u Vojniću bila sagrađena u potpunosti od dasaka? Zahvaljujući sačuvanim zapisima iz pohoda splitskog nadbiskupa od 11. do 13. srpnja 1709. godine, danas možemo vjerno rekonstruirati život, običaje i izgled našeg mjesta u to burno povijesno vrijeme.

Pohod konjanika i drvena crkva

Dana 11. srpnja 1709. godine, nadbiskup je nakon ručka u Dugopolju, uz pratnju vojne konjice, krenuo prema Vojniću i Gardunu. Njegov prvi susret s Vojnićem bio je posjet crkvi sv. Jurja, koja je tada bila podružnica župe sv. Ante u Turjacima.

Zanimljivo je da je tadašnja crkva bila drvena građevina (sagrađena od dasaka) s mnogo prozora, dok je groblje oko nje bilo prostrano, ali neograđeno, zbog čega je nadbiskup kasnije naredio da se ogradi gredama kako u njega ne bi ulazila stoka.

Susret kod “pojate” Grgura Stazića

Zapis bilježi i osobna imena mještana. Nadbiskup je boravio u kući (pučki zvanoj “pojata”) Grgura Stazića. Dok je on odmarao, njegovi su suradnici pregledavali župnu crkvu u Gardunu i ispitivali don Antu Roguljića, koji je zamjenjivao svog strica, župnika Tadeja.

Život mještana: Siromaštvo i granica s Turcima

Iz ispitivanja don Ante doznajemo teške uvjete života u to vrijeme:

• Broj obitelji: Vojnić i Gardun brojali su oko 40 kuća s ukupno 247 duša.
• Prihodi: Župnik je živio skromno jer su mu samo dvije-tri kuće davale ugovoreno žito, dok su ostali davali “po svojoj volji”.
• Granica: Mnoge zemlje koje su pripadale crkvi ostale su s druge strane granice, na “turskom teritoriju”, nakon sklapanja mira.

Nadbiskupove zapovjedi za bolji Vojnić

Nakon što je 13. srpnja održao misu, krizmu i podijelio odrješenje mrtvima, nadbiskup je ostavio stroge upute za uređenje mjesta:

1. Nova slika: Za crkvu u Vojniću morala se nabaviti nova slika sv. Jurja koja će zamijeniti staru iznad oltara.
2. Uređenje oltara: Naređeno je da se napravi kamena menza (stol) za oltar.
3. Zvono: Vojnić se morao providiti odgovarajućim zvonom.
4. Zaštita groblja: Groblje se moralo ograditi drvenim gredama.

Zašto je ovaj zapis važan?

Ovaj dokument nije samo suhoparni popis imovine. On nam govori o identitetu Vojnićana koji su, unatoč blizini granice s Osmanskim Carstvom i siromaštvu, čuvali svoju vjeru i gradili svoje svetinje – prvo od dasaka, a zatim od čvrstog kamena.

Izvor: Arhivski zapisi o vizitaciji nadbiskupa, srpanj 1709.