Vojnić kroz stoljeća: Od srednjovjekovnog “Dobrog Polja” do danas
Današnje ime Vojnić stoljećima je povezano s poviješću sela i njegovih stanovnika, ali najstariji pouzdani pisani tragovi vode nas do vremena kada se naselje u osmanskim dokumentima još nazivalo Dobro Polje.
Upravo pod tim imenom Vojnić se pojavljuje u osmanskim izvorima iz 16. i početka 17. stoljeća. Ti zapisi predstavljaju neke od najvažnijih dokumenata za poznavanje najstarije povijesti sela jer ne donose samo njegovo ime. Iz njih doznajemo tko je živio na području današnjeg Vojnića, koliko je bilo kuća, tko je predvodio zajednicu, kako je bila organizirana zemlja i kako se selo razvijalo tijekom više desetljeća.
Povjesničar Marko Rimac upravo tim podacima započinje poglavlje svoga rada posvećeno podrijetlu stanovništva Vojnića i Rakićana. Navodi da prve konkretnije spoznaje o Vojniću dolaze iz osmanskih izvora te da se selo u njima pojavljuje pod imenom Dobro Polje.
Dobro Polje u Osmanskom Carstvu
U 16. stoljeću Cetinska krajina nalazila se pod osmanskom vlašću. Osmanska administracija detaljno je popisivala stanovništvo, zemljišne posjede i porezne obveze, a upravo su ti defteri danas iznimno vrijedan izvor za povijest brojnih sela Dalmatinske zagore.
U defteru Kliškog sandžaka iz 1550. godine pojavljuje se i:
„Selo Dobro Polje, pripada Sinju.“
Iza tog naziva možemo prepoznati današnji Vojnić.
Međutim, zapis otkriva mnogo više.
Zemljište Dobrog Polja ranije je bilo evidentirano kao čitluk bosanskog alajbega Džafer-bega i njegovih bratića Sulejmana i Husejna. Oni, prema podacima koje prenosi Rimac, na toj zemlji nisu imali kuće niti su je sami obrađivali. Zemlju su obrađivali Vlasi kojima je davana u zakup.
Tijekom novog popisivanja stanje je ponovno ispitano.
Tu se u priči pojavljuje osoba posebno važna za najstariju povijest Vojnića.
Knez Mihovil, sin Radoja Vojihnića
Za zemlju Dobrog Polja javio se knez Mihovil, sin Radoja Vojihnića, zajedno s ljudima koje osmanski izvor opisuje kao nomade.
Ponudio je tapijsku pristojbu od čak 10.000 akči, nakon čega je zemljište upisano na njega i njegovu zajednicu.
U samom selu 1550. godine evidentiran je:
džemat kneza Mihovila, sina Radoja Vojihnića.
Džemat ovdje označava zajednicu odnosno skupinu stanovništva okupljenu pod svojim knezom.
Rimac upravo prezime odnosno ime Vojihnić dovodi u vezu s kasnijim imenom sela – Vojnić.
To otvara vrlo zanimljivo pitanje:
Je li Vojnić dobio ime po Vojihnićima?
Rimac navodi dvije mogućnosti.
Ime Vojihnić moglo bi upućivati na vezu sa srednjovjekovnim livanjskim plemićkim rodom Vojihnića.
Međutim, autor smatra vjerojatnijom drugu mogućnost – povezanost s cetinskim vlaškim stanovništvom, među kojim se još 1436. godine spominje Vukac Vojinović.
Važno je pritom biti precizan: izvor ne dokazuje jednostavnu tvrdnju da je današnje selo dobilo ime upravo po jednoj konkretnoj osobi. Ono što možemo reći jest da Rimac povezuje kasnije ime Vojnić s imenom Vojihnić te razmatra moguće podrijetlo tog imena.
To je trag koji povijest današnjeg imena Vojnića vodi duboko u 15. i 16. stoljeće.
Vojnić je 1550. imao 23 kuće
Osmanski popis daje nam i prvi konkretan broj kućanstava.
U Dobrom Polju zabilježene su 23 vlaške kuće. Svaka je plaćala filuriju u iznosu od 150 akči.
To je jedan od najstarijih poznatih demografskih podataka za Vojnić.
Još je zanimljivije što izvor donosi imena stanovnika.
Uz kneza Mihovila pojavljuju se ljudi poput Radoslava, sina Janka, Vukoja, sina Stepana, Ivana, sina Vukosava, Grgura, sina Dragića, Marka, sina Ivka, Milosava, sina Ivaniša, Radoja, sina Radmana, Luke, sina Mateja, Jurja, sina Pavka i drugih.
To nisu prezimena u današnjem smislu, nego uglavnom osobna imena uz ime oca. Ipak, zahvaljujući njima stanovnici Dobrog Polja prestaju biti samo statistički broj.
Poznajemo imena ljudi koji su na području današnjeg Vojnića živjeli prije gotovo pet stoljeća.
Od Dobrog Polja prema Vojniću
Pola stoljeća kasnije ponovno možemo zaviriti u život sela.
Osmanski defter iz 1604. godine ponovno bilježi Dobro Polje, sada uz napomenu da pripada Sinju i Cetini.
U tih pedesetak godina dogodila se važna promjena.
Godine 1550. zabilježene su 23 kuće, dok 1604. izvor navodi 31 baštinu. Rimac posebno upozorava na kontinuitet između dvaju popisa.
Prva navedena baština 1604. pripadala je:
knezu Vuku, sinu Mihovila.
Rimac smatra vrlo vjerojatnim da je taj Mihovil upravo knez Mihovil Vojihnić iz popisa 1550. godine.
Ako je ta interpretacija točna, dva dokumenta udaljena više od pola stoljeća omogućuju nam da pratimo čak i obiteljski kontinuitet vodeće osobe seoske zajednice.
Ali to nije jedini trag.
Rimac navodi da se i imena još nekoliko nositelja baština iz 1604. podudaraju s imenima zabilježenima 1550. godine. Upravo je to jedan od razloga zbog kojih zaključuje da između dvaju popisa postoji značajan kontinuitet stanovništva.
Trideset i jedna baština
Godine 1604. u Dobrom Polju bilo je 31 evidentirano zemljišno gospodarstvo odnosno baština.
Od njih je:
28 plaćalo po 200 akči,
2 su plaćale po 100 akči,
a 1 je plaćala 80 akči.
Rimac kasnije u svojoj analizi predlaže zanimljivo tumačenje tih brojki. Smatra privlačnim zaključak da bi 28 jedinica koje plaćaju puni iznos moglo predstavljati 28 cjelovitih baština, jedna od preostalih mogla bi biti podijeljena napola, dok bi ona s najmanjim davanjem mogla predstavljati samo podvornicu.
To je važno zato što zemljišna organizacija koju vidimo početkom 17. stoljeća nije nestala s Osmanlijama.
Njezini tragovi ponovno će se pojaviti u mletačkom katastru Vojnića iz 1705. godine.
Upravo usporedba tih izvora omogućila je Rimcu da rekonstruira mnogo stariju strukturu vojnićke zemlje.
U Dobrom Polju postojao je i vinograd
Popis iz 1604. sadrži još jedan detalj koji lako promakne.
U selu se spominje vinograd.
Obrađivali su ga Martin, Bartol, Jurica, Nikola i Luka, za koje izvor navodi da su stanovali na području Hercegovačkog sandžaka.
Tako već početkom 17. stoljeća nemamo samo dokaz o stanovništvu i zemljišnim baštinama nego i konkretan trag jedne poljoprivredne kulture na području tadašnjeg Dobrog Polja.
Krivača Baba – susjedstvo starog Dobrog Polja
U izvorima se pojavljuje i Krivača Baba, mezra u blizini Dobrog Polja.
Godine 1604. ondje je zabilježeno 10 vlaških kuća, također opterećenih filurijom od 150 akči.
Ovakvi podaci važni su jer pokazuju da Dobro Polje ne treba promatrati izolirano. Ono je bilo dio šireg naseljenog prostora Cetinske krajine u kojem su postojala sela, mezre, pašnjaci, obradive površine i putovi između njih.
Što zapravo znači naziv Dobro Polje?
Sam izvor koji koristimo ne objašnjava zašto je naselje nosilo naziv Dobro Polje. Zato ne bi bilo ispravno tvrditi, primjerice, da je ime sigurno nastalo zbog plodnosti zemlje samo na temelju današnjeg značenja tih riječi.
Ono što možemo pouzdano reći jest da osmanski dokumenti 1550. i 1604. današnji Vojnić evidentiraju kao Dobro Polje, dok se ime Vojihnić javlja uz kneza zajednice i Rimac ga povezuje s kasnijim nazivom Vojnić.
Time se pred nama pojavljuje zanimljiv proces promjene imena:
Dobro Polje → Vojnić
Kada je točno novo ime potpuno potisnulo staro i kojim se putem ta promjena odvijala, iz ovih podataka ne možemo precizno odrediti.
Kontinuitet kroz stoljeća
Najvažniji zaključak možda nije ni naziv sela ni broj kuća.
Važan je kontinuitet.
Dobro Polje 1550. nije samo naziv na staroj karti ili u administrativnom popisu. Ondje postoji organizirana zajednica od 23 kuće na čelu s knezom Mihovilom Vojihnićem.
Pedesetak godina poslije, 1604., ponovno nalazimo isto selo. Broj baština narastao je na 31, a među njima se pojavljuje knez Vuk, sin Mihovila, kojega Rimac povezuje s knezom iz prethodnog popisa. Ponavljaju se i druga imena.
Stotinjak godina nakon toga, kada nakon ratova i promjene vlasti nastaje mletački katastar 1705., Rimac ponovno prepoznaje elemente starije zemljišne organizacije.
Njegova rekonstrukcija pokazuje 29 baština te još jednu cjelovitu baštinu izdvojenu za uzdržavanje crkve sv. Jurja. Autor upravo usporedbom s osmanskim podacima zaključuje da je riječ o staroj zemljišnoj razdiobi.
Drugim riječima, mijenjali su se gospodari i državne granice, dolazili su ratovi i seobe, a ipak su dijelovi organizacije sela i njegove zemlje uspijevali preživjeti.
Od Dobrog Polja do današnjeg Vojnića
Kada danas govorimo o povijesti Vojnića, početak priče zato ne treba tražiti tek u mletačkom katastru iz 1705. godine.
Pisani trag vodi nas barem do 1550. godine, kada osmanski popis bilježi Dobro Polje, 23 kuće i kneza Mihovila Vojihnića.
A preko imena Vojihnić i Rimčeve usporedbe s Vukcem Vojinovićem iz 1436. otvara se mogućnost pogleda još dublje u prošlost. No tu treba ostati oprezan: riječ je o mogućoj vezi koju autor razmatra, a ne o dokazanom neprekinutom rodoslovlju.
Upravo zbog toga naziv Dobro Polje predstavlja mnogo više od zanimljivog starog imena.
To je početak jednog od najstarijih dokumentiranih poglavlja povijesti Vojnića.
Izvor: Marko Rimac, Ima li u Hrvatskoj open fielda? Zemljišna razdioba u selu Vojnić 1705. godine, u zborniku Spalatumque dedit ortum, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, 2014., str. 333–388. Bibliografski podaci rada potvrđeni su i u dokumentaciji Filozofskog fakulteta u Splitu.
