Povijest Vojnića Sinjskog nije samo niz datuma, već živa priča zapisana u obliku naših njiva i rasporedu naših susjedstava. Zahvaljujući iscrpnom istraživanju dr. sc. Marka Rimca, danas možemo precizno rekonstruirati kako su naši preci organizirali život, dijelili dragocjenu zemlju i preživljavali u burnim vremenima nakon Morejskog rata.

Od turskog “Dobrog Polja” do mletačkog Vojnića

Prve konkretne spoznaje o našem selu nalazimo u osmanskim izvorima iz 1550. godine. Selo se tada nazivalo Dobro Polje, a u njemu je bio upisan džemat kneza Mihovila, sina Radoja Vojihnića. Upravo je knez Mihovil, oživljavanjem zapuštenog zemljišta, udario temelje današnjem naselju, a njegovo prezime (Vojihnić/Vojnić) s vremenom je postalo službeno ime sela. Zanimljivo je da su već tada u selu postojale 23 kuće, što ukazuje na kontinuitet naseljenosti koji traje gotovo pola tisućljeća.

Matematika preživljavanja: Sustav od 13 čestica

Jedno od najfascinantnijih otkrića dr. sc. Rimca je nevjerojatna pravilnost u podjeli zemlje zabilježena 1705. godine. Većina vojnićkih obiteljskih imanja, zvanih baštine ili ždrjebovi, sastojala se od točno 13 čestica zemlje.

Ova rascjepkanost nije bila plod slučajnosti, već sustavne pravednosti:

• Pravedna raspodjela: Svaka obitelj morala je dobiti udio u svim vrstama tla kako bi svi imali jednake šanse za urod.
• Struktura imanja: Baštine su se kretale veličinom od 25 do 27 padovanskih kampa (oko 9,5 hektara).
• Nasljeđivanje: Čak i kada su se obitelji dijelile, novi su posjednici zadržavali obrazac od 13 čestica ili njihovih dijelova, čime se čuvala izvorna zamisao pravedne razdiobe.

Srce poljoprivrede: Tajna vojnićkih “podvornica”

Pojam podvornice u Vojniću ima duboko povijesno i pravno značenje. To su bile njive smještene neposredno „ispod dvora“, odnosno kuća.

• Intenzivna gnojidba: Zbog blizine stajama, svo raspoloživo stajsko gnojivo išlo je isključivo na podvornice.
• Neprestani urod: Zahvaljujući gnojenju, na njima se sijalo svake godine bez potrebe da zemlja „počiva“ (ugar).
• Pravilo 8 kampa: Istraživanje je pokazalo da je standardna podvornica iznosila oko 8 padovanskih kampa. One su bile ključne za uzdržavanje obitelji i radnih volova.

Što se sijalo: Život prije i poslije kukuruza

Analiza desetine iz 1703. i 1704. godine daje nam rijedak uvid u tadašnji jelovnik sela. Zanimljivo je da u to vrijeme kukuruz još nije postojao u Vojniću; on stiže tek oko 1720-ih.

Tadašnji plodored bio je podijeljen na:

1. Kvalitetne kulture (Infield): Na gnojenim podvornicama sijali su se pšenica, raž, ječam i proso.
2. Ekstenzivne kulture (Outfield): Na udaljenijim, negnojenim njivama sijali su se pir i zob.
3. Kukuruz: Kasnije u 18. stoljeću, kukuruz postaje dominantna jara kultura na podvornicama jer je davao i do 2,5 puta veći urod od drugih žitarica.

Sloga u brazdi: Snaga vojnićkih “suprežnika”

Obrada zemlje bila je nemoguća bez teškog pluga koji je zahtijevao šest volova. Kako je malo koja kuća imala svih šest, mještani su se udruživali u suprežnike.

• Kolektivno oranje: Obitelji su sprezale svoje volove u zajedničku zapregu.
• Snaga sela: 1705. godine, obitelji poput Ante Grubišića (6 volova), Ljubičića (9 volova) Grge Vudraga (5 volova) činile su okosnicu radne snage sela.
• Povezanost rodova: Često su suprežnici bili upravo oni rodovi koji su bili povezani i diobom zemlje, poput Nakića, Projića i Bajića.

Zahvala i izvor podataka

Ovaj pregled temelji se na izvornom znanstvenom radu:

“Ima li u Hrvatskoj Open field-a? Zemljišna razdioba u selu Vojnić 1705. godine”. Autor: dr. sc. Marko Rimac, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu.